Intervju sa Petrom Sabolom

 'Natural abstract' - slika skinuta sa www.sharpeyephoto.com

‘Natural abstract’ – slika skinuta sa http://www.sharpeyephoto.com

Petar dolazi iz malog mjesta Palovca koji je nekoliko kilometara udaljen od Čakovca. Fotografijom se počeo baviti prije samo četiri godine, a već niže zavidne uspjehe.  Najviše je očaran raznim detaljima životinjskog svijeta, a posebno detaljima koje nije moguće vidjeti golim okom. Posebno ga zanimaju kukcima koji prevladavaju na njegovim fotografijama. Njegova slika ‘Natural abstract’ osvajala je mnogo nagrada, što u hrvatskoj, što u svijetu.

medalje2

medalje1

Više njegovih fotografija pogledajte na njegovoj službenoj stranici koja je još u izradi.

1. Zašto si se počeo baviti fotografijom?

 Oduvijek sam volio bilježiti događaje, putovanja i svega što sam smatrao bitnim. Fotografija je to što vraća sjećanja, oživljuje prošlost.
Ali i puno više od toga. Fotografijom mogu prikazati nešto što vidim, promatram, nešto čemu se divim i ono što me zanima. Na svoj način.
Fotografija u meni stvara ispunjenje duha, ovjekovječuje određeni trenutak u našim životima i opet nas vraća u isti taj trenutak koji se više nikad neće ponoviti

2. Zašto baš priroda?

Priroda. Iako smo svi okruženi njom, meni ona predstavlja vrlo bitno područje u životu. U njoj pronalazim mir, sreću i zadovoljstvo. Sve što se u njoj događa me fascinira, počevši
od krajolika koji se prostiru pred mojim očima do najsitnijih bića koja nastanjuju prirodu. Osjećam snažnu povezanost s prirodom, ona mi daje snagu i inspiraciju za nastajanje mojih fotografija.
rgsrgrs

3. Koja ti je omiljena nagrada i zašto?

Omiljena..teško je odgovoriti…svaka ima svoju draž, od one prve,pa do posljednje.
No, u svakom slučaju, ova posljednja iz UAE je najposebnija dosad. Kad sam vidio da je na Emirates Photography Competitionu iz Ujedinjenih Arapskih Emirata bila ponuđena tema ‘MACRO’, znao sam da
imam prilično dobre šanse za osvojiti neku od nagrada, što se pokazalo točnim. Osvojivši prvu nagradu u spomenutoj macro kategoriji, bio sam pozvan na svečanu dodjelu nagrada u Abu Dhabi na 5 dana.
Nezaboravno putovanje, smještaj i sav program kojeg su priredili bogati arapi bio je besplatan i doista sam uz sve nagrađene autore iz cijelog svijeta uživao tamo.
Osvojena zlatna FIAP medalja, trofej i još pregršt lijepih poklona uz novčanu nagradu od 5400$ sigurno će zauvijek ostati u lijepom sjećanju.

Slika preuzeta sa www.emeđimurje.hr

Slika preuzeta sa http://www.emeđimurje.hr

4. Koja ti je omiljena fotografija i zašto?

Opet jedno teško pitanje. Izdvojiti omiljenu nije lako, jer ima ih više. Svaka na svoj način me vraća u onaj trenutak nastajanja i svega što se događalo tada. Izviru emocije i osjetiš baš ono što se zbivalo u trenutku kad pritisneš okidač na fotoaparatu. Recimo da je to i moja zasad najuspješnija fotografija ‘Natural abstract’ .

5. Za koju si se fotografiju najviše namučio?

Upravo za tu omiljenu. Natural abstract. Jako se dobro sjećam tog vrućeg ljetnog dana. Opušteno sam šetao uz jezerce nedaleko mog doma i odjednom ugledao kako vretenca prilikom parenja slijeću na
plutajuću stabljiku lopoča na površini vode. Kako su bili nekoliko metara od obale, a svojim foto opremom nisam mogao prići dovoljno blizu, morao sam im se približiti tako da uđem u vodu preko pojasa.
Polako se približavajući, pritom pazivši da ne stvorim valove zbog vlastitog kretanja,približio sam se na dovoljnu udaljenost i počeo raditi seriju fotografija. Kako je tog dana bilo jako vruće, (temperatura je prelazila 30’C),
držeći u rukama prilično težak fotoaparat s objektivom tik uz vodenu površinu, polako me napuštala snaga. Sve to vrijeme morao sam biti jako miran da ne uznemirim vodu,tj, da se zadrži savršen odraz vretenaca.
Nakon pola sata čekanja i fotografiranja dočekao sam trenutak kad su se mala bića posložila baš onako kako ih prikazuje ‘Natural abstract’.

6. Tako je tvoja inspiracija?

Nemam nikoga određenog, inspiracija mi je već prije spomenuta priroda. Iako, trebam spomenuti da imam kolege fotografe čije radove pratim i rado pogledam.

7. Koja je tvoja prva fotografija?

 Ne bih znao reći. Podijelio bih to u tri faze, Prva je bila kad sam nabavio prvi digitalni fotoaparat davne 2004.godine kada je počelo neobavezno škljocanje svega i svačega.
Ta faza je potrajala kakvih 3 godine, kad sam 2007. nabavio svoj prvi DSLR i od onda sam se nepovratno zaljubio u fotografiju. Također, postao sam član fotokluba Čakovec, upoznao nove prijatelje i kolege i
aktivno se bavio fotografiranjem. Treća faza , nakon opet tri godine, dakle, 2010. krenuo sam fotografirati svoje omiljene motive, vretenca i ostale kukce, poglavito makro fotografija. U tom periodu do danas sam puno toga naučio i napravio podosta
lijepih fotografija.

8. Koju je tvoja prva nagrada koju su osvojio?

Prvu nagradu osvojio sam početkom studenog 2011. na 1. Salonu fotografije Čakovec osvojivši pritom prvo mjesto s fotografijom ‘Natural abstract’
vdyyd

9. Koju bi nagradu volio osvojiti iz fotografije?

Kako sam u veljači prošle godine krenuo s prijavama na razne foto natječaje, nisam još ni otkrio koje je sve nagrade moguće osvojiti, no zasigurno neku poput one iz Abu Dhabija.

10. Koji su tvoji budući ciljevi?

Fotografirati i dalje, usavršavati se,  biti što je moguće bolji.

Što s borom nakon blagdana?

Nakon blagdana većina nas ima dva problema, borbu s kilogramima koji se nakupe nakon finih kolača i ostalih slastica, te problem koji se javlja nakon što se svijetleće lampice i šareni kuglice, kao i ostali ukrasi maknu sa bora kamo staviti  problem je kamo onda sa njim, te većina  završi na ulici. Pitate se sigurno poput mene što se s njime dogodi?

IMG_0032

Pozlazeči jučer ulicu naišla sam na više naslaganih hrpica sa božićnim drvcima ispred zgrada i upitala sama sebe što se s njima dogodi. Da li se samo bace na obližnje smetilište, da li se prodaje kao drvo za ogrije ili se radi nešto teće nisam znala te sam se tako ja uputila u jedno malo istraživanje.

Naišla sam na različite članke na netu koji govore o tome da tvrtka Zrinjevac koja se brine za zaštitu okoliša grada Zagreba ih redovito otprema u komposte gdje se onda od njih napravi prirodno gnojivo ili ovih posljednjih godina  se radi bo gorivo koje smanjuje emisiju CO2 plina te se grije preko tri tisuće stanova  više od mjesec dana. Zanimljiva je ta činjenica da se samo u gradu Zagrebu prikupi više od 6 tona bora nakon blagdana koje građani trebaju ostaviti blizu kontejnera i koje će djelatnici Zrinjevca ukloniti i odnijeti u kompost u roku od 7 dana.

IMG_0030

Pitanje koje će svima pasti na pamet je to koliko mi oštećujemo okoliš ako za svake blagdane odlučimo sasjeći jedan bor. Činjenica je ta da većina borova koje kupujemo za Božić je ta da su oni uzgojeni upravo u tu svrhu, odnosno da su namijenjeni za sječu. Ostećujete okoliš samo ako vlastoručno odete u šumu i srušite neki bor koji nije predviđen da postane vaša jelka. No trenutno je najisplativija opcija ta da kupit bor u tegli kojeg nakon što prođu blagdani možete negdje zasaditi, odnosno možete pridonjeti zaštiti okoliša.

Osobno smatram da je najisplativija verzija da kupite neki dobar umjetni bor i uživate u njemu nekoliko godina, jer nemate nikakve dodatne troškve, jer se on sprema svake godine i svake godine ga iznova možete postaviti i na njega objesiti šarene kuglice i lampice. Jer vjerovali ili ne Hrvati potroše više od 50 milijuna kuna na borove u svojim domovima.

Zato trebate sami odlučiti o tome što je za vas najbolja investicija. Ali ono što možete učiniti za svoj novčanik ,ali i za okoliš je bolje da nabavite umjetno drvce koje možete imati godinama.

IMG_0031

No nakon ovoga istraživanja malo mi je lakše, jer sam do sada svaki Božić razmišljala da svi ovi borovi završe u smeću i da od njih nema koristi, sada ipak znam da se od njih dobije kompost i da se barem ne sijeku uzalud.

Što to prodaje baš sve?

Potaknuta jednim prošlim postom o potrošačkoj groznici i našim mozgovima kojima je rečeno da se kupovati mora zapitala sam se što to zapravo prodaje te proizvode. Šetajući neki dan ulicom zamijetila sam da je na većini plakata neka golišava žena koja reklamira proizvod, bez obzira što reklamirala neki dio njezina tijela je gol.

DSC02358

Pitam se zašto golotinja uvijek prodaje proizvode?

Istražujući odgovor na ovo pitanje naišla sam na jednu vrlo zanimljivu činjenicu. Poljak koji prodaje mrtvačke kovčege na kalendar koji će podijeliti svojim kupcima fotografirao je mlade gole djevojke. Kaže kako mu se ovakva reklama jako isplati, jer na ovakav način uvijek zainteresira svoje kupce da dođu kod njega i nabave mrtvački kovčeg, da mrtvački kovčeg koji nema apsolutno nikakve veze sa golotinjom ili seksom.

Evo neke od fotografija koje prikazuju kako je baš svaku reklamu moguće pretvoriti u reklamu koja alidura na neku vrstu seksa.

reklama - slika preuzeta s http://cimpanza.geek.hr

Reklama – slika preuzeta s http://cimpanza.geek.hr

 

Reklama - slika preuzeta s http://cimpanza.geek.hr

Reklama – slika preuzeta s http://cimpanza.geek.hr

 

Zakon današnje oglašivačke idnustrije taj da svaka reklama mora imati barem malo seksa u sebi. Ako nema ne valja.

Naime, oglašavanje je jedina kreativna industrija koja uglavnom nema svoju dobrovoljnu publiku – dok odabiremo koji ćemo film pogledati, koju knjigu pročitati i koju glazbu poslušati, reklama uvijek mora intervenirati, progurati se za našu pažnju, dakle – izazvati. Jasno je da za to mora pronaći brze načine, a koji je svakako jedan od najbržih.

2012-11-28 07.53.17

Istražujući dalje došla sam do reklame koja prikazuje financijsko ulaganje. Da napomenem, u spotu se ne pojavljuje ni jednom ni jedna seksi scena, ali na kraju su izvukli rečenicu strast na njemački način i samim time opet aludirali na nešto seksi.

Seks se koristi kao jedna od najefektnijih privlačnih sila za inače posve različite ljude: ako i nismo bliski po dobu, geografiji, demografiji, obrazovanju, novcima  i ukusima, seks je ekspresna metoda za naše ujedinjenje u interesima. Kućni pornić ili vruće fotke s mobitela neke celebrity osobe pogledat će i oni koji inače ne mare ni mikrosekundu za tu istu osobu i sva njena ostala karijerna postignuća.


IMG_0007

Zašto se onda toliko poseže za seksom u masovnoj komunikaciji, nije teško za razlučiti. Brand koji teži masovnosti dobro zna da se njime široko gađa i široko ugađa. Pri tome nije dvojben naš interes za seks: ugrađen je u nas, od prethistorijskih dana, pa ćemo određene tjelesne prednosti opaziti, baš htjeli mi to ili ne.

Božićna priča

Svatko od nas uvijek sanja bijeli Božić u kojemu su sve kuće u ulici okićene lampicama koje svijetle u svim bojama i tvore razne oblike. Obitelj Salaj pokraj Čazme učinila je tu bajku mogućom.

IMAG0465

Ove godine put me odveo u jedno malo mjesto pokraj Čazme u malo selo Grabovnici gdje obitelj Salaj već godinama pali svoje božićne ukrase i tako uveseljava sve sumještane. U početku počeli su tek s nekoliko tisuća lampica, a danas ih svijetli više od milijun. Božićne lampice počeli su paliti radi sebe, a danas je to prava atrakcija.

IMAG0467

Svakog posjetitelja ova će Božićna priča uvesti u svijet mašte i sve će izgledati ko iz najboljeg božićnog filma koji se upravo prikazuje na televiziji.

Kada je nastala?

‘Božićna priča u Čazmi’ započela je 2002. godine, kada je obitelj Salaj prvi puta okitila svoje imanje tisućama žaruljica. Svake godine povećavali su broj lampica, da bi prije dvije godine prešli nevjerojatan broj od čak milijun svjećica, a ove godine bit će ih skoro 1,5 milijuna!

IMAG0490

Svoje šarene lampice postavljaju na biljke, poput drveta ili mali čempresa, na drvene kućice, mostiće i sve ostale objekte koje posjeduju na svom imanju, što tvori jednu od posebni oazu svjetla i stvarno jedinstvenog ugođaja koji vas u trenutku dok stupite nogom na njihovo imanje jednostavno obuzme. Osjećate se ko malo dijete koje je stupilo u čarobni sivjet. Mnoge lampice raspoređene su tako da tvore određene oblike, pa je tako npr. moguće vidjeti sobove sa saonicama ili snjegovića.

IMAG0473

Naravno za potpuni ugođaj Božića kao podloga nevjerojatnoj svjetlosnoj predstavi sviraju i božićne pjesme,  poput svima nama poznate “Radujte se narodi“, a postoji i dio gdje lampice tvore svoju posebnu pjesmu. Tu su i razni štandovi sa prigodnim ponudom, većinom ugostiteljskom ali možete kupiti i prigodne suvenire.  Također možete popiti šalicu toplog vina ili čaj te nešto pojesti u velikom natkrivenom prostoru.

Kada je posjetiti?

Božićna priča otvorena je cijeli dvanaesti mjesec, odnosno od 1.12.2012. pa sve do 8.1.2013. godine i to svakodnevno od 16 – 21 sat.

Da bi sve lampice bile na svom mjestu potrebno je uložiti puno truda ali i ljubavi da bi svaka lampica bila baš na onome mjestu na kojemu je predviđena. Obitelj Salaj svoje lampice namješta nekoliko mjeseci, a potrebno je i nekoliko tjedana da se one skinu i pospreme kako bi bile spremne za iduću godinu.

Osim toga obitelj Salaj pripremila je i razne priredbe uz same lampice, te tako možete uživati u raznim kudskim sastavima koji će nastupiti u Božićnoj prići.

IMAG0468

Cijena ulaznice za svakoga posjetitelja je 20 kuna, dok je za najmlađe ulaz besplatan.

Klasična ili e knjiga

Potaknuta sve češćim bombardiranjem reklamama u vezi tableta i ostalih starčića pomoću kojih možete čitati knjigu. Osobno veliki sam pobornik knjiga i obožavam ih. No moram priznati da mi je drago što su nekoje knjige dostupne i u online izdanjima, jer svi moramo priznati da smo ponekad bili lijeni i išli pisati eseje ili seminare u zadnji tren, pa su nam online izdanja jako pomogla da se snađemo u zadnji trenutak. Također moram napomenuti da i knjižnice nemaju uvijek sva izdanja pa mi je jako drago kada mogu pronaći neko izdanje na internetu.

IMG_0002

No, moje skromno mišljenje je da knjige u pravom obliku kakvom ih poznajemo nikada neće izumrijeti. Uvijek će postojati entuzijasti poput mene koji moraju kupiti knjigu iako su je već pročitali, samo radi onog osjećaja da je posjedujete.

U današnje vrijeme postoje mnoge stranice koje sadrže knjige u PDF formatu i koje možete kupiti ili besplatno skinuti. Provjeravajući one besplatne stvarno sam se iznenadila kako velika kolekecija knjiga postoji online. I to na hrvatskome. Nekako sam zamišljala da hrvati još uvijek nisu poludjeli za online knjigama i da su još uvijek vjerni starim klasičnim knjigama, ali ne. I mi smo ušli u razdoblje gdje ljudi traže upravo online knjige.

IMG_0003

No, smatram da obične knjige koje svi mi držimo u rukama, listamo stranice, mirišemo poseban miris te knjige nikada neće izaći iz mode ili bar neće uskoro. Iako su elektronički čitači i različiti tableti sve jeftiniji i dostupnoj i širokim masama obična knjiga se neće dati tako lako istisnuti.

Koja se bolje prodaje?

Iako se svi ljubitelji klasične knjige zapravo trebaju zabrinuti jer prodaja obične knjige opada za čak 50%,a prodaja online knjiga porasla je za nevjerojatnih 140%. I ove 2012. godine prvi puta online knjiga je prodavanja od klasične knjige.

Jedina investicija koju morate imati je ta da kupite popularni e čitači. Mnogima je ta cijena još uvijek pre skupa i tvrde da bi za tu cijenu mogli kupiti nekoliko klasičnih knjiga, no trebamo gledati dugoročno i shvatiti da kupnjom e čitaća knjige možda u startujesmo u minusu ali dugoročno gledano na njega ćemo smjestiti stotine knjiga i tako uštedjeti.

Najveći problem s kojim se susrećemo u hrvatskoj je taj da mnogi izdavači ne žele ni čuti za online izdanje već se samo drže onog klasičnog izdanja. Svijet i tehnologija svakog dana idu naprijed i ne bi smjeli zaostajati i inzistirati samo na onome što već znamo već bi trebali širiti vidike i ići naprijed.

IMG_0006

Na kraju valja zaključiti da i jedna i druga knjiga imaju svoje mane, ali i prednosti. Moramo biti svjesni da živimo u tehnološkom dobu i da iako bi ja osobno htjela da klasična knjiga postoji zauvijek, često se što zbog praktičnosti, što zbog cijene okrečem online knjizi.

No, ne smjem zaboraviti napomenuti da je knjiga u velikoj krizi jer se na nju uvodi nakon nove godine porez od 5%, što će državi donjeti malu zaradu ali malim naknadnicima smrt.

Potrošačka groznica

Blagdani se bliže, novčanici su nam sve tanji. Potrošačka groznica bliži se samom vrhuncu. Što kupiti? Za koliko novaca? Hoće li joj se to svidjeti? Mnoga je pitanja, a malo odgovora. Svi mi veliki smo potrošači i to moramo ponajprije priznati sebi, a tek onda drugima.

IMG_0012

Čim nanjušimo natpis sniženje ko pomahnitali jurimo u dućane i kupujemo sve što ima prekriženu staru cijenu i napisanu novi, sniženu cijenu. No, zapravo ta cijena ili je snižena jako malo ili nije ni malo. Trgovci se služe starim trikom u kojemu nas samo zavaraju time da je nešto sniženo, a zapravo nije, već je cijena povećana kako bi na kraju ispalo da je sniženje veće.

IMG_0011

Naš potrošački mozak nam govori kako je Božić jednom u godini i kako bi trebali potrošiti čim više i svakoga člana obitelji obradovati nekim poklonom. Znanstvenici su potvrdili kako većinom kupujemo poklone koji su lijepo zapakirani i koji vizualno izgledaju savršeno bez obzira što se nalazilo unutra. Većina svih poklona koje dobijemo pod bor ima funkciju prvih šest mjeseci, a onda počinje skupljati prašinu ili jednostavno završi u smeču.  I sad kad znamo ove podatke zašto i dalje pomahnitalo stojimo na badnjak u rednu na blagajni i kupujemo sto sitnica koje vjerojatno nikada nećmo trebati?

Što znanstvenici tvrde?

Dogovor je taj da je naš mozak toliko istreniran različitim reklamam, marketingom koji nam jednostavno govori da ako ne kupimo tu stvar i ne poklonimo je da onda nismo dovoljno vrijedni. Naša filozofija je da trebamo puno raditi kako bi si kupili najskuplje stvari i da tek onda kada ih imamo nešto rijedimo i da smo nešto ipak postigli u svom životu.

IMG_0014

Mnogi znanstvenici ustvrdili su da je potrošačka groznica zapravo  jedna od najtipičnijih psihičkih poremećaja u suvremenoj potrošačkoj cvilizacijii koja ima svoj stručan nazaiv „oniomanija“, što smo kasnije jednostavno preimenovali u šopingholičarstvo.

Poznati američki profesori ekonomije i masovne komunikacije Thomas O’Guinn i Ronald Faber u svojoj studiji o nesavladivoj želji za kupovanje govore da ljudi zapravo kupuju kako bi olakšali svoj stres kojemu su izloženi na poslu ili kod kuće, te da bi se riješili svojeg monotonog života i kako bi u njima ponovno zaživio adrenalin od kupovanja.

IMG_0015

Neću ni spominjati to da kad počinju velika sniženja u SAD-u da njihovi kupci znaju zatražiti od svojih banaka da se zamrzne njihova kartica kako ne bi mogli kupovati. Za to vrijeme oni počinju uzimati lijekove za smirenje zbog nepodnošljivog pritiska da se kupovati mora.

IMG_0023

Zato bi najbolje bilo jednostavno sam sa sobom dogovoriš sa kojom svotom novaca raspolažeš i da svakome kome želiš kupiti poklon kupiš neku sitnicu koja nije pre skupa i za koju znaš da će je osoba koristiti duže od šest mjeseci. Također bilo bi pametno da ne nasjedate na riječ SNIŽENJA koja će sad viriti iznad svakog ugla i da sačuvate barem malo bistre glave i jednostavno zaobiđete takav natpis.

Hello Kitty

Svima nam je poznata mala slatka maca zvana Hello Kitty. Na pisanje ovog posta potakla me nedavna televizijska reklama. Nova Jana od sada ima etiketu sa Hello Kitty.

IMG_0011

IMG_0007

Na samom početku moram odmah napomenuti da iako imam dosta godina, veliki sam fan ove male mace, no zapravo nikada nisam istraživala njezinu povijest, pa sam vas ovoga puta odlučila potpuno informirati o ovom slučaju.

Tko je njezin izumitelj

Hello Kitty nastala je u Japanu 1974. godine. Opisana je kao bijela mačka sa crvenom mašnom na glavi. Od 1974. godine do danas prešla je veliki put.

Prvi puta dizajnirala ju je  Yuko Shimizu na ljetnim sandalama za djecu. Nakon toga osnovana je cijela tvrtka koja posjeduje obitelj White koju čine njezina sestra blizanka Mimmy. Razlika između njih je ta da Hello Kitty uvijek nosi mašnu na lijevom uhu dok njezina sestra Mimmy uvijek nosi na desnom uhu. Njihovi roditelji su George i Mary. Charmmy Kitty je kućni ljubimac kojeg posjeduje Hello Kitty. Njezina visina je pet jabuka a težina tri jabuke. Ona nema usta jer govori iz srca.

IMG_0028

Kako je postala fenomen?

Od dječjih sandala do globalnog brenda trebalo je proći samo nekoliko godina. Već 1976. godine Amerikanci su poludjeli za slatkom malom macom i ona postaje dječji trend i brend. No, devedesetih proizvodnja više nije namijenjena samo djeci već i odraslima. Sve više odraslih počelo je nositi stvari sa likom i natpisom Hello Kitty. No pravi bum doživjela je ipak 2000. godine kada je prihod od samog djela slatke mačke donio preko 1 milijarde dolara. Danas postoji više od 120 000 različitih proizvoda koji nosi modele Hello Kitty. Meni najbizarnija je kreditna kartica ko i čekovi koje izdaje Bank of America, također postoji i Hello Kitty Airbus A330-200, koji prometuje na Tajvanu. Električna gitara, kuglice za bor, novčanici, torbe, nakit od dragog kamena, olovke, mobitel, kućanskih aparata, televizora, ogledala, slike, naljepnice, sladoled, voda, film, crtić, video igre, knjige i popularne anime. Doslovno sve što možete zamisliti postoji u brendu hello Kitty.

IMG_0010

No, i ona se pčela mijenjati. Ako ste pomisli da postoji samo ružičasta Kitty prevarili ste se. Ona se počela sve više proizvoditi u crnoj boji.

IMG_0029

Postoje i specijalizirani dućani koji su otvoreni diljem svijeta u kojima možete naći isključivo ovaj brend i uživati u ovoj slatkoj maci.

Koliko god mi možemo pomisliti da je ona za djecu i da nam je glupa, dosadna, bezvezna, moram priznati da je meni zapala za oko i da iako je kod nas skupa uvijek ću kupiti stvar koja ima na sebi taj brend.

IMG_0010

Zato je i vodeći hrvatski brend za vodu Jana odlučio staviti naljepnice sa Hello Kitty jer vjerovali ili ne ona prodaje sve. Čak i obučena 😀

Advent u Zagrebu

Svake godine zapitam se kako to brzo dolazi Božićno vrijeme. Već prvom danom adventa grad se kititi, božićni ugođaj počinje. Pitam se da li prerano počinjemo sa kićenjem i blagdanskim ugođajem i na kraju sam Božić pomalo izgubi čar. Sa svih strana bombandiraju nas sa različitim božićnim raspoloženjima i božićni pjesmama. Cijeli mjesec imam osjećaj da je Božić za samim uglom, pa kad dođe sam Božić već sam zaboravila na šarene lampice i ukrašena drvca. Pomalo me nervira to.

IMG_0051

Ove godine češće sam prolazila Zrinjevcem i trgom te se stalno susretala s ukrasima za bor, lampicama, okićenim drvcima.  Iako kritiziram rano kićenje moram priznati da uživam u tom ugođaju, ali i brzo se ga zasitim. Smatram da potpuno okićenom gradu nije mjesto početkom 12. mjeseca, već sredinom.

No, ove godine organizatori i grad Zagreb pobrinuli su se za odlični sajam na Zrinjevcu, kao i dobar glazbeni program koji se održava u Glazbenom paviljonu u parku Zrinjevac. Program možete pogledati ovdje i vidjeti koji vam dan najviše odgovara doći uživati uz toplu šalicu kuhanog vina i čokoladnim fritulama. Priznajem i sama ću uživati u tome, ali tek pred Božić, kako bi mi dojam bio potpun, ne već sada, jer do Božića ću izgubiti želju za Božićem.

IMG_0058

Osim okićenog grada tu su i trgovci koji žele da u vrijeme adventa ispraznimo svoje novčanike u potpunosti, mogu priznati da im to poprilično uspješno polazi za rukom, barem u mom slučaju. Tako ove godine u ulici oko Trga bana Jelačića, odnosno u Bogovićevoj i Gajevoj možete uživati u štandovima sa prigodnim božićnim ukrasima kao i Božićnim specijalitetima.

Naravno i ove godine kao i svake godine možete uživati u velikom šatoru koji je postavljen na glavnom zagrebačkom trgu. Gotovo svake večeri u njemu možete pronaći veliku ponudu pića, sa posebnim naglaskom na kuhano vino, ali i jako dobru i finu ponudu različitih jela poput kranjskih kobasica sa kojima možete omastiti brk. Zato bi bilo dobro da barem jednu večer odvojiti i provedete u ugodnome društvu na glavnom trgu i okolnim ulicama.

IMG_0060

Nemojte me krivo shvatiti, uživam u božićnom vremenu, adventu, šarenim lampicama i ostalim prigodnim stvarčicama. Samo mi je nekako prerano da sve to započinje prvim danom adventa i Božić mi nekako potpuno izgubi tu čar. Zato ja volim potpuno ignorirati ukrase i božićni duh sve do negdje 15.12. tako mogu uživati u tome duhu do kraja. 😀

IMG_0104

 

Interliber

Interliber je veliki međunarodni sajam knjiga i učila u kojem se predstavljaju sve nakladničke kuće iz hrvatske i zemlje partnera.  Ove godine sajam je otvorio svoja vrata 35. put i traje od 13. – 18.11.2012. godine . Svake godine druga zemlja iz Europe i svijeta partner je Interlibera.  Ove godine to je Francuska. Upada na Interliber nema jer se on održava po visokim pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Osim velikog sajma koji se održava svake godine možemo prisustvovati i velikom broju predavanja, okruglim stolovima, književnim radionicama i izlaganja kao i promocijama  knjiga. Uz Interliber održava se još sajmova, a to su educa.hr, Zim Ski Show, Info i Sajam glazbe i multimedije.

Moram odmah napomenuti da sam veliki ljubitelj knjiga, da posjedujem zavidnu kolekciju kod kuće i da s nestrpljenjem očekujem svako otvaranje Interlibera. Ove godine pohrlila sam odmah prvi dan na otvaranje, sva sretna što će moje police postati bogatije za nekoliko knjiga. Razočaranje je počelo već na samom početku kad sam shvatila da sniženja i nisu toliko velika kao što se najavljivala. Većina knjiga snižena je samo 20%, a onih famoznih 70% ,80% i 90% su samo na rijetkim knjigama koje sam imala prilike vidjeti. Ne krije da obožavam Algoritam i njihove naslove no ovog puta moram reći da se čak i ovdje poznajem  kriza i da su svoj inače raskošan štand jako smanjili i prorijedili prodaju. Knjige na hrvatskom koje su na sniženju imali su tek na rubu svog štanda.  Na moje veliko iznenađenje ovog puta Profil se pokazao jako dobro te su imali izuzetno povoljne knjige na svojem štandu.

Na kraju mogu samo reći da sam razočarana ovogodišnjim Interliberom.  Možda sam samo imala previsoka očekivanja da ću za malo novaca ipak moći kupiti više knjiga. No moja će polica morati pričekati neka druga sniženja.

Nabujale rijeke

Ovog trenutka svjedoci smo ponovnog vodenog vala koji nas je zadesio. Sava, a i ostale hrvatske rijeke poput Mure i Drave nabujale su. Vodeni val iz Slovenije u Hrvatsku je počeo stizati 5.11.2012. godine i počeo prijetiti okolnim naseljima uz rijeku Dravu i Savu.  Čini se da su najgore prošli stanovnici mjesta uz granicu poput  Otok Virje, Otok Vratno…  Vrhunac  vodenog vala stigao je u noći sa ponedjeljka na utorak, te je stanovništvo bilo prisiljeno napustiti svoje kuće čiji su podrumi odmah bili poplavljeni. Proglašeno je izvanredno stanje.  Ljudi ubrzano rade na slaganju novih nasipa kako ih voda ne bi probila, ali svi smo svjesni da 2000 – 3000 kubnih metara u sekundi ne može izdržati nikakve improvizirane brane.

Zanimljivo je kako u vrlo naseljenom području u Međimurskoj županiji u mjestu Puščine – Gornji Hraščan brana jedino nije obnovljena u toku Drave.  Sljedeća zanimljiva stvar je govor nadležnih službi da nasipi nisu predviđeni za ovakvu bujicu vode, jer prosječna količina vode koja prođe Dravom je 200-300 kubnih metara u sekundi.  Pisanih zapisa o poplavama Drave ne postoje, ali svi pamte kobnu 1965. godinu kada je su u mjesec dana Dravu pogodila  tri velika vodena vala, gdje je treći val dostigao visinu od 424 cm i uzrokovao veliku poplavu u Varaždinu. Procjenjuje se da je tada prolazilo 2800 kubnih metara u sekundi. Tih je godina izgrađen nasip koji bi trebao izdržati ovakve poplave. Svjesni smo koliko je godina prošlo od davne 1965. godine i sama sebe dovodim u pitanje kako netko može očekivati da nasip ne treba obnavljati 47 godina? Naravno da ga ne treba svake godine , ali pola stoljeća ogromno je razdoblje u kojemu treba ponekad razmišlati i o ovakvim tragedijama koje mogu zadesiti naselja uz sami tok rijeke. Simpatično je kako nadležne organe svake godine iznenade takve bujice. Nadam se da sljedećih godina više neće biti ovakvih iznenađenja da će se o napisipima razmišljati odmah nakon što vodostaj rijeke padne, jer sa se o tome razmišljalo prije večeras bi stanovnici malog sela Otok Virje mirno spavali u svojim kućama koje su u ovim trenucima nažalost poplavljene, jer je voda probila i improviziranu branu.

Image

 O poplavama rijeke Save postoji duga i velika povijest. Prva poplava rijeke Save zabilježena je 1469. godine. Sava se u ovih petstotinjak godina izlila više od dvadesetak puta. Zar to Hrvatskim vodama ne govori dovoljno? Zar ćemo svakih par godina strahovati za svoje kuće?

Evo kako je “Vjesnik“  izvještavao kobnu 1964. godinu kada se Sava potpuno prelila iz svog korita. “Treći je značajan događaj izravno pogodio Vjesnik. Bila je to poplava Zagreba. U nedjelju, 25. listopada 1964., Sava je u toku dana naglo narasla. Gradski štab za obranu od elementarnih nepogoda davao je obavijesti o sve većoj opasnosti. I u Vjesniku je bila uzbuna, jer se poduzeće nalazilo na glavnim pravcima prodora vode. Počelo je navečer. Sava se izlijevala. Pokušalo se obraniti barijerama napravljenim na brzinu. Izvlačile su se role papira iz podruma i spašavalo se ono što se moglo. Ali sve je bilo uzalud. Voda je strahovitom silinom nadirala iz Odranske i od autoputa. Počela je nadirati i iz podzemlja. Prodirala je u rotaciju iz odvodnih kanala. Dizala se naglo i vrlo brzo je poplavila sva skladišta i donji dio postrojenja. Istodobno je kovitlac obuhvatio čitavu zgradu. Razina vode podigla se na 1,20 metara. Objekti su bili opkoljeni vodom, podrumi i prizemlje potopljeni. Bujica je sve odnosila. Pola sata prije nego što se voda pojavila, isključena je električna struja na cijelom području…“ – izvijestio je Vjesnik

Stanovnici okolnim mjesta su ogorčeni, jer svaki put kad se vodostaji rijeka dignu njihovi podrumi i kuće nađu se pod vodom. No o njihovoj nesreći govori se par dana nakon što se vodostaj smanji i kasnije padaju u zaborav. Ogorčeni su. Krive vlasti da nasipi nisu dovoljno čvrsti da bi izdržali takve bujice, no vlasti svašta obećavaju tih krizni dva  – tri dana, a kasnije kad se vodostaj vrati u normalnu oni za njih potpuno zaborave. Čini se da će i ovog puta biti tako. Vjerojatno do neke nove bujice koja će zadesiti i potopiti.